POVIJEST HOMEOPATIJE?

HIPOKRAT ( 460 – 380.pr. Kr. ) poznat kao „otac medicine“ pisao je i govorio o dva pristupa
liječenju: – putem suprotnosti (alopatska medicine) – putem sličnosti ( homeopatija)

PARACELSUS ( 16 st. ) – švicarski filozof i liječnik nastavlja tu ideju liječenja putem sličnosti.

Začetnik klasične homeopatije , kakvu danas poznajemo u praktičnoj primjeni je SAMUEL HAHNEMANN (1755- 1843), njemački liječnik i kemičar. Nezadovoljan tadašnjim načinima liječenja (puštanje krvi, pijavice, toksični lijekovi poput žive, arsen sa štetnim nus pojavama), krenuo je u istraživanje, pisanje i prevođenje stranih djela u području kemije. Najveće djelo koje je preveo, Rasprava o ljekovitim travama dr. Cullena ( škotskog liječnika), potaknula je Hahnemanna da ispita koru Peruvijanskog drveta od koje se dobiva kinin, lijek za malariju.Uzeo je 7 grama kinina i razvio simptome slične simptomima malarije koje zapravo kinin i liječi.Simptomi su prestajali, ali svakim ponovnim uzimanjem bi se vraćali. Znači, ako se kinin uzima u velikim količinama, u zdravoj osobi stvara simptome slične onima u malariji, a ako ju uzme osoba oboljela od malarije u malim količinama, ona će se izliječiti.

To je bio početak razvoja HOMEOPATIJE, temeljen na glavnom principu “SLIČNO SE LIJEČI SLIČNIM“ ( Similia Similibus Curentur ) te je Hahnemann ostatak života proveo usavršavajući taj sustav liječenja.
Otkrio je da je bolest unutarnji proces koji se odvija logično i po pravilima, te da osim tjelesnih simptoma uključuje i misli i osjećaje.

Počeo je uzimati i druge lijekove koji su se u ono vrijeme koristili i davao ih svojim kolegama, studentima i drugim zdravim ljudima kojima se svidjela njegova teorija. Zapisivao je svaku promjenu koja se događala njegovim dragovoljcima i promatrao kako svaka nova supstanca utječe na um, emocije i tijelo – na cijeli ljudski organizam.

Ti detaljnji zapisi kasnije su u homeopatiji prepoznati kao tzv. dokazivanja koje je Hahnemann skupio u knjige lijekova koje su poznate pod imenom Materia Medica. Dolazili su mu bolesni ljudi sa simptomima sličnim onima koji su bili zapisani u dokazivanjima određene supstance i kada bi im dao tu supstancu u vrlo malim količinama bivali su izliječeni.

Hahnemann je ovaj način liječenja nazvao HOMEOPATIJA, od grčkih riječi homois=kao ili slično, i pathos=patnja.

Kroz svoju homeopatsku praksu Hahnemann se dosjetio da bi homeopatske preparate prvo mogao snažno protresti, a ne samo promiješati kao do sada. Na njegovo veliko iznenađenje i zadovoljstvo rezultati su bili bolji nego prije. Ovom novom metodom pripremanja homeopatskog lijeka bolesni ljudi su se oporavljali puno brže.
Te nove metode razrijeđivanja i protresanja nazivamo potenciranjem i dan danas su osnova za pripremanje homeopatskih lijekova koji se pripremaju u homeopatskim ljekarnama prema strogim specifikacijama Dr. Hahnemanna.

Nakon opsežne prakse i puno eksperimentiranja Hahnemann je uveo standard za dva mjerila pripreme homeopatskih lijekova. Jedno je tzv. decimalno, a drugo centezimalno mjerilo.
Unutar ova dva mjerila, jačina lijeka je zabilježena brojevima. Decimalno mjerilo je označeno slovom X ( npr. 6X, 9X ), a centezimalno sa C ili CH ( npr. C 30, C200 ). Ti brojevi predstavljaju opseg do kojeg su lijekovi razrijeđeni i protrešeni. Što je veći broj, manja je količina krute, materijalne supstance unutar lijeka.

Kao posljedica tog procesa, Hahnemann je mogao koristiti minimalne količine različitih supstanci (biljnih, mineralnih i životinjskih ) i nekih otrovnih supstanci, a bez ikakvog otrovnog učinka.
Ono što lijek čini homeopatskim nije samo potenciranje, nego činjenica da je lijek propisan na temelju zakona sličnosti.

Upravo zbog potenciranja mnogi ljudi nisu prihvatili homeopatiju i pridaju joj status placebo- efekta jer se čini nemoguće da neka supstanca, koja je toliko razrijeđena, može izazvati određenu reakciju izliječenja kod pacijenta. Međutim, to je lako osporiti vrlo uspješnim djelovanjem homeopatskih pripravaka na bebe, malu djecu, životinje i biljke koji nisu podložni sugestijama uma i tzv.placebo-efektu.

Popularnost homeopatije je brzo rasla unatoč velikom otporu nekih liječnika i ljekarnika i dan danas raste. Koristi se gotovo u svim zemljama svijeta. Fakulteti i bolnice raširili su se kroz Europu, Sjevernu i Južnu Ameriku i Indiju.

U Velikoj Britaniji Kraljevska obitelj liječi se homeopatijom.

Mogu Pomoći I vama

Mogu Pomoći I vama

KONTAKT